Bos Angeles / Oda soundu / Megić
Anja Guliš, Likovna kultura, Bachelor's thesis, 1 January 2026
Mentor
Links
Abstract
Tijekom završne godine prijediplomskog studija najviše sam se bavila potragom za svojim umjetničkim identitetom. Razmišljala sam što za mene znači biti umjetnica, o čemu želim da moji radovi govore i kome ih ja upućujem. Pitala sam se koje mi teme najčešće okupiraju misli, odakle proizlaze moja najjača inspiracija i motivacija za rad. U svojim djelima pokušavala sam pronaći smjer kretanja koji me najviše usrećuje. Eksperimentirala sam s raznim tehnikama i materijalima pokušavajući pronaći one koje najbolje mogu izraziti moje ideje. Teme koje prikazujem isprva sam birala intuitivno i gotovo nasumično, a kroz svoje radove shvatila sam da se najradije okrećem promatranju i komentiranju ljudi ili nekih kulturnih fenomena. Inspiriraju me priče ljudi iz moje okoline te zavirujem u vlastita, ali i kolektivna društvena sjećanja. Uspoređujem pojave prošlosti i sadašnjosti. Prepričavajući ih iz vlastite perspektive dajem im neke nove nijanse. Humor je čest element mojih radova, nekad temeljen na internetskom humoru. Polazište slikarskog rada bilo je promatranje svijeta i ljudi, ponajviše onih u mojoj okolini. Istražujem prošlost zajednice, a u fokusu su bili veseli trenuci, koji pomažu ublažiti težinu realnosti. Rad Bos Angeles upravo tematizira priče susjedstva i njihov humoristični aspekt povezan elementom internetskog humora. Akrilom najviše pažnje posvećujem figurama, a slobodnim potezima i formama gradim novi svijet oko njih. Takvim postupkom kreiram neke nove i izmišljene scene, stvarajući osjećaj povezanosti kroz neke zajedničke stvarnosti. Rad iz kiparstva tematizira ritual neke zajednice. Istraživala sam raznolike kulturne rituale koji uključuju ples i glazbu kao i načine na koje su se njihove tradicije održavale i mijenjale. Oni imaju brojne uloge za život pojedinca, a neke od njih su dublji način povezivanja sa samim sobom i s ljudima u zajednici. U radu Oda Soundu promatram klupsku scenu kao simbol suvremenog plesnog rituala. Tehnikom keramike prikazujem mnoštvo stiliziranih figura u trenutku slavljenja glazbe. Rad iz grafike bavi se temom nostalgije za djetinjstvom. Razmišljala sam o sretnim dječjim sjećanjima i što ona danas za mene predstavljaju. Pokušavam rekonstruirati vlastita sjećanja i dočarati sam osjećaj trenutka. U ciklusu radova Megić koristim tehnike akvatinte i fototransfera, a subjekt je značaj lanca McDonald's kao simbol kolektivnog sjećanja na djetinjstvo početkom 2000-ih.