Bos Angeles / Oda soundu / Megić
Anja Guliš, Likovna kultura, Završni rad, 1. 1. 2026.
Mentor
Poveznice
Sažetak
Tijekom završne godine prijediplomskog studija najviše sam se bavila potragom za svojim umjetničkim identitetom. Razmišljala sam što za mene znači biti umjetnica, o čemu želim da moji radovi govore i kome ih ja upućujem. Pitala sam se koje mi teme najčešće okupiraju misli, odakle proizlaze moja najjača inspiracija i motivacija za rad. U svojim djelima pokušavala sam pronaći smjer kretanja koji me najviše usrećuje. Eksperimentirala sam s raznim tehnikama i materijalima pokušavajući pronaći one koje najbolje mogu izraziti moje ideje. Teme koje prikazujem isprva sam birala intuitivno i gotovo nasumično, a kroz svoje radove shvatila sam da se najradije okrećem promatranju i komentiranju ljudi ili nekih kulturnih fenomena. Inspiriraju me priče ljudi iz moje okoline te zavirujem u vlastita, ali i kolektivna društvena sjećanja. Uspoređujem pojave prošlosti i sadašnjosti. Prepričavajući ih iz vlastite perspektive dajem im neke nove nijanse. Humor je čest element mojih radova, nekad temeljen na internetskom humoru. Polazište slikarskog rada bilo je promatranje svijeta i ljudi, ponajviše onih u mojoj okolini. Istražujem prošlost zajednice, a u fokusu su bili veseli trenuci, koji pomažu ublažiti težinu realnosti. Rad Bos Angeles upravo tematizira priče susjedstva i njihov humoristični aspekt povezan elementom internetskog humora. Akrilom najviše pažnje posvećujem figurama, a slobodnim potezima i formama gradim novi svijet oko njih. Takvim postupkom kreiram neke nove i izmišljene scene, stvarajući osjećaj povezanosti kroz neke zajedničke stvarnosti. Rad iz kiparstva tematizira ritual neke zajednice. Istraživala sam raznolike kulturne rituale koji uključuju ples i glazbu kao i načine na koje su se njihove tradicije održavale i mijenjale. Oni imaju brojne uloge za život pojedinca, a neke od njih su dublji način povezivanja sa samim sobom i s ljudima u zajednici. U radu Oda Soundu promatram klupsku scenu kao simbol suvremenog plesnog rituala. Tehnikom keramike prikazujem mnoštvo stiliziranih figura u trenutku slavljenja glazbe. Rad iz grafike bavi se temom nostalgije za djetinjstvom. Razmišljala sam o sretnim dječjim sjećanjima i što ona danas za mene predstavljaju. Pokušavam rekonstruirati vlastita sjećanja i dočarati sam osjećaj trenutka. U ciklusu radova Megić koristim tehnike akvatinte i fototransfera, a subjekt je značaj lanca McDonald's kao simbol kolektivnog sjećanja na djetinjstvo početkom 2000-ih.