Općenito o Knjižnici ALU

Kao dio visokoškolske ustanove, Knjižnice ALU ponajprije prati potrebe nastave i zahtjeve nastavnika i studenata, te im nastoji osigurati pregled relevantnih tema s područja povijesti umjetnosti. Osobit je naglasak stavljen na suvremenu umjetničku produkciju i na teorijsku literaturu, koja je iznimno važna u današnjem promišljanju značenja i mjesta umjetničke prakse u društvu.

Suvremena likovna umjetnost povezuje se s mnogim drugim umjetničkim, humanističkim i društvenim područjima, te i Knjižnica nudi raznolik raspon tema i knjižne građe. Razmjenama publikacija s muzejima i galerijama prate se pak aktualna likovna događanja u Zagrebu i Hrvatskoj.

Kroz svoju dugu povijest Knjižnica je prikupila i iznimno vrijedan i rijedak fond starije građe koji nastoji predstaviti i popularizirati na svojim stranicama. Kroz druge sadržaje na stranicama nastoji se potaknuti interes za knjigu i edukativno djelovati u području likovne naobrazbe.

Knjižnica Akademije likovnih umjetnosti djeluje u kreativnoj i dinamičnoj sredini pa se i sama mora mijenjati s novim događanjima u umjetničkom svijetu i u području distribucije informacija. Korisnici knjižnice usmjereni su na vizualni i taktilni doživljaj i još uvijek preferiraju živi doticaj s knjigom, pa se nadamo da će tako biti i u budućnosti. Ipak, nove tehnologije prodiru u umjetnost i u život, stoga i knjižnica na taj način pokušava prilagoditi svoju aktivnost i ponuditi sve više digitalnih sadržaja. Cilj nam je također potaknuti studente da i svojim doprinosima kreiraju sadržaje na mrežnim stranicama Knjižnice.

Nadamo se da ćemo u budućnosti i dalje imati jednu od najboljih zbirki likovnih monografija suvremenih autora. Također planiramo dopuniti zbirku kataloga hrvatske moderne umjetnosti, koja svjedoči o vjerojatno najpoznatijim i najvažnijim pojavama naše likovne povijesti u svjetskim okvirima.

Kroz popularizaciju na mrežnim stranicama, digitalizaciju i potpunu katalogizaciju starije građe, javnosti i znanstveno-umjetničkoj zajednici postat će dostupniji i taj nedovoljno poznat segment našega fonda, a vrijednosti svoje zbirke Knjižnica ubuduće planira predstaviti i malim izložbama u svojim prostorima.

 

Povijest Knjižnice ALU

Akademija likovnih umjetnosti osnovana je 1907. godine, a od samoga početka uspostavila je i rad stručnih odjela: fundusa, arhiva i knjižnice. Osnivači i nastavnici škole uz poduku su preuzeli i dodatne dužnosti: Bela Csikos Sessia bio je zadužen za čuvanje anatomske zbirke, Robert Frangeš Mihanović za zbirku sadrenih odljevaka, tajnik Branko Šenoa za čuvanje zbirke učeničkih radova (što će kasnije postati Fundus ALU), a Menci Klement Crnčić bio je prvi voditelj knjižničarskih poslova. Sve do kraja Drugog svjetskog rata ta se dužnost povjeravala nekome od profesora.

Knjižnični fond je isprva bio više no skroman, baš kao i sve ostalo. U izvješću iz 1911. godine spominje se da biblioteka ima oko stotinu svezaka. U početku se više sastojala od praktično usmjerenih knjiga i udžbenika, što je donekle i razumljivo, zbog potrebe da se po prvi put na takvoj vrsti ustanove u našim krajevima sustavno podučavaju neke vještine. Najviše je bilo anatomskih atlasa ljudi i životinja te priručnika o obradi slikarskih, kiparskih i grafičkih materijala, odnosno o tehnologiji i ostalim manualno-praktičnim umijećima, no našlo se i pregleda povijesti umjetnosti i vodiča po gradovima i galerijama. Iz jednog računa knjižara R. Bačića iz Osijeka (1909.) vidi se da su kupljene Karte i vignete od Stucka i Od biljke do ornamenta, autora Holba. No 1913. već se spominje više knjiga s područja povijesti umjetnosti i likovne teorije, a zabilježeno je da je 1914. kupljena Burckhardtova Die Kultur der Renaissance in Italien i Woermannova Geschichte der Kunst. U to doba se broj knjiga i časopisa popeo na 400 primjeraka.

Između dva svjetska rata za knjižnicu je bila zadužena prof. Olga Höcker, koja je na Akademiji od 1918. do 1948. podučavala pismo. Ormari s knjigama bili su smješteni u malom kabinetu pored velike učionice-radionice, a knjige se nisu mogle iznositi, već su se mogle razgledati subotom. “To je bilo ugodno, jer se učionica grijala,” sjećao se kasnije nastavnik prof. Dalibor Parać, “a studenti su redovito dolazili.”

Financijska sredstva za nabavu knjiga uvijek su bila nedostatna, no knjižnica se ipak pomalo popunjavala, ponajviše zahvaljujući donacijama pojedinih društava i stranih kulturnih centara. Prvi veliki donator bio je Iso Kršnjavi, odnosno Hrvatsko društvo umjetnosti koje je osnovao a koje je 1915. Akademiji poklonilo 464 naslova. Neke od tih knjiga danas su prepoznatljive po žigu Društva. Također je zabilježeno da je između dva rata dosta knjiga i časopisa pristiglo iz Francuskog instituta, a povremeno su to bile i veće donacije, pa knjižnica sa do tada prevladavajuće i pomalo zastarjele literature na njemačkom jeziku postupno prelazi na francuski. Nije to bilo važno samo zbog proširenja fonda, već se radilo i o novom kulturnom obzoru. Francuska je krajem XIX. i početkom XX. stoljeća postala središtem likovnih istraživanja i studentima je bilo važno da se s time upoznaju.

U Spomenici Akademije koja je tiskana 1957. navodi se već broj od 2500 knjiga i uvezanih svezaka časopisa u knjižnici. Tajnik Akademije od 1941. do umirovljenja 1954. bio je dr. Dane Knežević. Kako je u mirovinu otišla i prof. O. Höcker, Knežević je na vlastiti prijedlog zaposlen kao honorarni knjižničar, s obvezom da radi triput tjedno po četiri sata. Tadašnji studenti spominju ga se po velikoj ljubavi prema knjizi i sjećaju se da je jako skrbio o knjižnici. No Knežević je bio pravnik, a ne čovjek strukom vezan uz knjigu ili umjetnost, a pored toga, ugovori s njime potpisivani su do akad. god. 1969./70., kada je već bio u 80. godini života.

Nakon Kneževićeva odlaska knjižnica pomalo postaje zaboravljeni dio akademije. U njoj povremeno rade honorarni zaposlenici ili administratori, a nekoliko godina je bila zadužena daktilografkinja koja je radila na prijepisu dokumenata. Nema ni adekvatnog smještaja za građu, pa je dosta toga razneseno, izgubljeno i oštećeno.

Novo razdoblje u povijesti Akademijine knjižnice nastaje od 1982. godine, kada je prvi put na tom mjestu zaposlena stručna osoba s punim radnim vremenom i to kao voditelj knjižnice, arhiva i fundusa umjetnina. Nakon prikupljanja rasute građe i prvog potpunog inventariziranja, fond postupno počinje rasti. S vremenom se i službe opet razdvajaju, a knjižnica prati potrebe nastave, aktualna likovna zbivanja i nove pojave u likovnim umjetnostima. Kombinacija stare građe i suvremenih monografskih izdanja s područja povijesti umjetnosti ostaje vrijedno i važno obilježje njezina fonda, koji danas broji više od 18 000 tisuća zabilježenih jedinica.