Opis projekta

Projekt Prostor, krajobraz i teritorij: stvaranje prostora, dekolonizacija javnog prostora i zone marginalnosti nastavlja se na iskustva istraživačkog rada u projektima Dekolonijalno hodočašće (2024. – 2025.), Grand Tour i Grand Tour II. (2022. – 2024.), Autonomous Zone (2023.), Suhozidi: trag u krajoliku ili zaboravljena kulturna baština (2021.), voditelja Josipa Zankija i Biomimetika: Priroda, prostor, umjetnost (2019.), voditeljice Ide Blažičko (usp. Zanki 2022b; Zanki 2024; Cullen, Kloos i Zanki 2024; Blažičko 2021). Projekt također polazi od rezultata radionica, predavanja i seminara Decolonization of Public Space održanih na Coordinación Académica en Arte, Universidad Autónoma de San Luis Potosí (San Luis Potosí, 2022.), Sveučilištu Vytautas Magnus (Kaunas, 2023. – 2024.), Universidad Nacional de Colombia Sede Bogotá (Bogotá, 2023.), Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (2024. – 2025.) i Sveučilištu Sapienza u Rimu (2025.).

Projekt će se provoditi u suradnji sa Odjelom za antropologiju i etnologiju Sveučilišta u Zadru, Sveučilištem Vytautas Magnus u Kaunasu i Sveučilištem Sapienza u Rimu. Projekt obuhvaća tri tematske jedinice. Prva se odnosi na stvaranje prostora, upisivanje značenja u prostor i transformaciju prirode/krajobraza putem prostornih intervencija. Druga otvara problem dekolonizacije javnog prostora, dok ona treće istražuje zone marginalnosti, autonomne zone, hegemoniju u prostoru i teritorijalnost.

Ciljevi projekta su: kreirati nove oblike umjetničko-znanstvenih istraživačkih praksi i prostornih intervencija (strateški ciljevi 1. podizanje znanstvene izvrsnosti, 2. jačanje suradnje s gospodarstvom te razvoj nacionalnog i regionalnog identiteta i kulture); detektirati umjetnička djela u javnom prostoru i zone marginalnosti nastale temeljem kolonijalne hegemonije kao i etničkih, rodnih i kulturalnih stereotipa; putem radionica i predavanja pronaći moguće nove interpretacije i rekontekstualizacije prostora (strateški cilj 1. podizanje znanstvene izvrsnosti); oblikovati nove participativne oblike umjetničkog djelovanja (strateški cilj 4. jačanje društvene odgovornosti); prikupiti terensku građu i oblikovati vizualne eseje, umjetnička djela i stručne radove koji će kritički redefinirati prostor (strateški ciljevi 1. podizanje znanstvene izvrsnosti, 2. jačanje suradnje s gospodarstvom te razvoj nacionalnog i regionalnog identiteta i kulture); koristeći princip horizontalnog učenja i podučavanja kreirati nove oblike umjetničko-edukativnih praksi (strateški cilj 3.povećanje relevantnosti, kvalitete i učinkovitosti studiranja).

Teorijsko polazište ovog projekta je Lefebvreov koncept reprezentacije prostora odnosno konceptualiziranoga prostora – prostora znanstvenika, planera, tehnokrata, društvenih inženjera i umjetnika, svih onih koji određuju što je življeno, što je percipirano i što je zamišljeno. Prema Lefebvreu to je dominantan prostor u svakom društvu ili način njegova stvaranja (usp. Lefebvre 1991: 8–9). Projekt se naslanja i na Ingoldovu ideju krajobraza kao mjesta u kojem su kodirani oblici kulture i krajobraza kao kulturaliziranoga prostora (Ingold 2000: 21, 57) i na čitanje prostora kao antropocentričnog (Ibañez 2019: 7). Javni prostor se pak definira kao dijeljeni prostor društvenih dionika. Taj je prostor živo tkivo politike sjećanja, instrumentarij etničkih, političkih, vjerskih, rodnih i kulturnih određenja. Totalitet prostora u konačnici nije samo sačinjen od reprezentacije i fizičkog prostora (usp. Zanki 2022a). Polazeći od epistemologije Sojinog trećeg prostora (usp. Soja 1996), prostor čitamo sinkronijski, od renesansnog europocentričnog pogleda, romantičarskih snoviđenja sve do dosegnutih individualnih utopija i privremenih autonomnih zona. Proces dekolonizacije promatra se ne samo kao osvješćivanje kolonijalnog subjekta o prežicima kolonijalističke hegemonije u kolonijalnom i postkolonijalnom društvu (usp. Chakravotry Spivak 1999; Bhabha 1994), već kao proces putem kojeg umjetničko i aktivističko djelovanje transformira prostor, vraćajući ga ne na staro stanje već mu dajući nove kvalitete. U ovom se projektu referiramo upravo na strategije koje polaze od takvih pretpostavki; Cercle d’Art des Travailleurs de Plantation Congolaise (CATPC, umjetnički kolektiv ustanovljen 2014), radnike kongoanskih plantaža koji prodajom svojih umjetničkih radova otkupljuju teritorij nekadašnje svete šume (usp. Khalidi, Sarroff, Martens i CATPC 2024), i na talijanskog antropologa i kustosa Giorgia de Finisa koji je projektom muzeja MAAM, otvorenog 2012. uspio sačuvati životni prostor za više od 600 migranata i beskućnika koji su ilegalno zaposjeli nekadašnju tvornicu mesnih prerađevina Fiorucci u Rimu, pretvorivši tako zonu marginaliteta u autonomnu zonu (usp. de Finis 2022; Durut 2024; Pisker 2017; Ricci 2023). Isto tako je važno napomenuti da se temeljem dosadašnjeg rada istraživačkog tima pojam dekolonizacije različito promatra u latinskoj Americi a različito na istoku Europe i u Hrvatskoj.

U dosadašnjem su istraživačkom radu članovi istraživačkog tima inzistirali na kritičkom čitanju i inovativnim interpretacijama prostora, kako onog same prirode i krajobraza tako urbanog/javnog prostora. Metodologija rada u ovom projektu biti će zasnovana na umjetničko-istraživačkim, etnografskim i autoetnografskim postupcima (Foster 1995: 305–306), interdisciplinarnim strategijama i kolaboracijama s lokalnim dionicima.

Prva tematska jedinica (Radni paketi 2 i 5) sastoji se od: umjetničkog istraživanja zasnovanog na terenskom radu, suhozidnih radionica i stvaranja prostornih i land art intervencija u uvali Veli Zaton na otoku Pagu (vidi Lippard 1997; Beardsley 1998; Benyus 2002) i znanstvenog istraživanja umjetničkog procesa te utjecaja umjetničkih djela na zajednicu. Intervencije će kreirati studenti ALU uz mentorstvo Ide Blažičko, Josipa Zankija te drugih članova istraživačke grupe, jednog pozvanog umjetnika i lokalnih majstora suhozida. Studente i profesore ALU će istraživački pratiti studenti Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru uz mentorstvo profesora Tomislava Oroza. Intervencije će biti kreirane u tradicijskoj tehnici suhozida, neinvazivno, uklopljene u postojeći krajobraz, u zidove i druge suhozidne strukture i isključivo od materijala pronađenog na samom lokalitetu. Fokus ovog dijela projekta biti će na integraciji umijeća hrvatske suhozidne gradnje u postojeće nastavne programe ALU (predmeti: Kiparstvo, Biomimetika: priroda, prostor, umjetnost, Znanost o kulturi, Antropologija umjetnosti u javnom prostoru) i oblikovanje novog izbornog predmeta Prostorne intervencije. Polazeći od svijesti o okolišu, voditi će se računa o jedinstvenosti krajobraza Paga i surađivati s ekološkim udrugama i aktivistima na otoku u očuvanju lokaliteta Veli Zaton. Rezultati ove tematske jedinice će biti: prostorne i land art intervencije (usp. Blažičko 2023), istraživački izvještaji, stručni i znanstveni tekstovi objedinjeni u tematsku i završnu monografiju, dio postava unutar godišnje i završne izložbe, dokumentacija unutar virtualnog arhiva i implementacija stečenog znanja u nastavu.

Druga tematska jedinica (Radni paketi 3 i 5) sastoji se od: umjetničkog istraživanja zasnovanog na terenskom radu, radionica i predavanja o dekolonizaciji javnog prostora, stvaranja skulptura, objekata, intervencija te slikarskih i grafičkih radova u funkciji prostornih dekolonizatora i znanstvenog istraživanja dekolonizacijskog procesa. Studenti ALU i studenti Novih medija sa Sveučilišta Vytautas Magnus u Kaunasu, kao i profesori ALU će pod mentorstvom Ivana Fijolića, Josipa Zankija, Petre Šarin i Rimantasa Plungėa u prostoru Hrvatske i Litve detektirati umjetnička djela u javnom prostoru nastala temeljem kolonijalne percepcije kao i etničkih, rodnih i kulturalnih stereotipa (usp. Chakravotry Spivak 1999; Bhabha 1994). Isto tako će putem radionica i predavanja pronaći moguće nove interpretacije koje uključuju rješenja izmještanja, rekontekstualizacije tih djela ili kreiranje potpuno novih umjetničkih radova. U praktičnom dijelu istraživačkog procesa kreiranje skulptura mentorirati će Ivan Fijolić, kreiranje slikarskih radova Tomislav Buntak i Fedor Fischer, kreiranje grafičkih radova u formatu grafičke mape Maja Rožman i kreiranje vizualnih eseja uz pomoć AI Rimantas Plungė i Josip Zanki. Važan dio ovog dijela projekta biti će i digitalna tranzicija te će studenti svoja istraživanja i prijedloge dekolonizacije oblikovati i u uz pomoć AI. Fokus ovog dijela projekta biti će i na integraciji rezultata u postojeće nastavne programe ALU i VMU (predmeti: Kiparstvo, Slikarstvo, Grafika, Znanost o kulturi, Antropologija umjetnosti u javnom prostoru, Decolonzation of Public Space) i oblikovanje novog izbornog predmeta Dekolonizacija javnog prostora na ALU. Rezultati ove tematske jedinice će biti: skulpture, instalacije i objekti, vizualni eseji, slike i grafička mapa, istraživački izvještaji, stručni i znanstveni tekstovi objedinjeni u tematsku i završnu monografiju, dio postava unutar godišnje i završne izložbe, dokumentacija unutar virtualnog arhiva i implementacija stečenog znanja u nastavu.

Treća tematska jedinica (Radni paketi 4 i 5) sastoji se od: umjetničkog i znanstvenog istraživanja zona marginalnosti, autonomnih zona (usp. Bey 1985) i zona hegemonije (usp. Foucault 1986) zasnovanih na terenskom radu, radionica i umjetničkih projekata u manjinskim zajednicama unutar spomenutih zona u Zagrebu (Dubrava), Puli (Centar Rojc), Mostaru (Bulevar) i Rimu (4stelle Hotel i MAAM). Studenti i profesori ALU i Fakulteta medicine i psihologije Sveučilišta Sapienza u Rimu će pod mentorstvom Josipa Zankija, Ide Loher, Ivana Fijolića i Osvalda Costantinija u prostoru Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Italije istražiti zone marginalnosti (usp. de Finis 2022; Durut 2024; Pisker 2017; Ricci 2023), autonomne zone i zona hegemonije – mjesta pretvorbe prostora u teritorij (mjesta povijesne traume) i provesti radionice. Zajedno s manjinskim zajednicama koje žive u navedenim prostorima kreirati će se projekti umjetnosti u zajednici kao oblik višestrukih umjetničkih temporalnosti (usp. Oroz 2022). Umjetnički dio ove tematske jedinice uključivati će oblike društveno angažirane umjetničke prakse, ulične umjetnosti, murala i performativnih akcija. Znanstveni dio mentorirati će Osvaldo Costantini, polazeći od interdisciplinarnosti i suradnje studenta ALU, studenta Sapienze i pripadnika zajednice koja se istražuje. Fokus ovog dijela projekta biti će i na integraciji rezultata u postojeće nastavne programe ALU i Sapienze (predmeti: Slikarstvo, Grafika, Znanost o kulturi, Antropologija umjetnosti u javnom prostoru i Psicologia e processi sociali) i oblikovanje novog izbornog predmeta Umjetnost u zajednici na ALU. Rezultati ove tematske jedinice će biti: društveno angažirani umjetnički projekti, ulična umjetnost, murali, vizualni eseji, istraživački izvještaji, stručni i znanstveni tekstovi objedinjeni u tematsku i završnu monografiju, dio postava unutar godišnje i završne izložbe, dokumentacija unutar virtualnog arhiva i implementacija stečenog znanja u nastavu. Rezultati sve tri tematske jedinice biti će objedinjeni u godišnjim izložbama, završnoj izložbi i virtualnom arhivu te će se prezentirati i analizirati u stručnoj monografiji cjelokupnog projekta i istraživačkim izvještajima (Radni paket 5). U projektu će osim profesora članova istraživačkog tima i suradnika sudjelovati studenti svih studijskih grupa prvostupničkog i diplomskog studija i studenti doktorskog studija ALU.

Literatura

Bey, Hakim (1985.), T.A.Z.: The Temporary Autonomous Zone, Ontological Anarchy, Poetic Terrorism, Pristup 15 siječnja 2024.
Beardsley, John (1998.), Earthworks and Beyond: Contemporary Art in the Landscape, New York: Abbeville Press.
Benyus, Janine M. (2002.), Biomimicry: Innovation Inspired by Nature, New York: Harper Perennial.
Bhabha, Homi K. (1994.), The Location of Culture, London, New York: Routledge.
Blažičko, Ida (2021.), „Biomimetika: priroda, prostor, umjetnost“, u Z. Jembrih (ur.), Land art, Earth art, Earth works: Zemlja i antropocen I–II, Zagreb: Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, pp. 33–51.
Blažičko, Ida (2023.), Biomimetika i umjetnost, Zagreb: Akademija likovnih umjetnosti.
Chakravotry Spivak, Gayatri (1999.), A Critique of Postcolonial Reason. Toward a History of Vanishing Present, Cambridge, Massachusetts – London, England: Harvard University Press.
Cullen, Mark, Luise Kloos and Josip Zanki, ur., (2024.b), Traces in the Landscape: Stone Desert, Alps and Atlantic Shore, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb.
De Finis, Giorgio (2022.), „Dove abita l’altro e l’altrove“, u G. D. Finis (ur.), Il museo abitato di Metropoliz, Roma: Bordeaux, pp. 11–13.
Durut, Nikolina (2024.), „Život i smrt ugašenih tvornica: suvremene umjetnicke prakse i revitalizacija napuštenih industrijskih pogona na primjeru tvornice Fiorucci u Rimu“, Magistarski rad, Zadar: Sveučilište u Zadru.
Foster, H. (1995.), „The Artist as Etnographer?“, u G. E. Marcus i F. R Myers (ur.), The Traffic in Culture. Refiguring Art and Anthropology, Berkley – Los Angelos – London: University of California Press, str. 302–309.
Foucault, Michel (1986), ‘Of Other Spaces’, Diacritics 16, no. 1: 22–27.
Ibañez, Diego Orihuela (2019.), „Romanticism and Landscape: an Eco-critical approach to the Natural Image“, International Journal of Arts and Social Science, 2/2: 1–9.
Ingold, Tim (2000.), The Perception of the Environment. Essays on Livelihood, Dwelling and Skill, London and New York: Routledge.
Khalidi, Hicham, Amanda Sarroff, Renzo Martens i CATPC (2024.), „Art or Earth? The International Celebration of Blasphemy and the Sacred“, u M. Vermeire (ur.), The International Celebration of Blasphemy and Sacred, Amsterdam: Modriaan Fund, str. 10–18.
Lefebvre, Henri (1991.), The Production of Space, Oxford UK – Cambridge USA: Blackwell.
Lippard, Lucy R. (1997.), The Lure of the Local: Senses of Place in a Multicentered Society, New York: The New Press.
Oroz, Tomislav (2022.), „Multiple Island Temporalities: ‘Island Time’ and the Spatialisation of Slowness on the Dalmatian Island of Dugi otok“, Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, 59, no. 2:9–38.
Pisker, Lidija (2017.), „From salami to art: how migrants helped turn Rome factory into a gallery“, Pristup 15 siječnja 2024.
Ricci, Alessandro, režija (2023.), Roma, gli abitanti del museo abitato aspettano una soluzione: ‘Lo sgombero? Noi non ce ne andiamo’, Pristup 25. rujna 2024.
Soja, Edward W. (1996.), Thirdspace. Journeys to Los Angeles and Other Real-And-Imagined Places, Cambridge, Massachusetts – Oxford: Blackwell Publishers.
Zanki, Josip (2022.a), Konceptualizacija prostora u thangka slikarstvu i suvremenim umjetničkim praksama, Zagreb: Akademija likovnih umjetnosti, Kulturno informativni centar, Naklada Jesenski i Turk.
Zanki, Josip, ur. (2022.b), Grand Tour. Peregrinaje Poscolonial y era de las pirámides, Zagreb: Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Zanki, Josip, ur. (2024.), Grand Tour II, Zagreb: Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.