Likovni proces kao prostor propitivanja
Jana Karaula, Likovna kultura; smjer Nastavnički, Diplomski rad, 16. 9. 2026.
Mentori
Poveznice
Sažetak
Polazište mojega likovnog rada najčešće je snažna emocija, osobno iskustvo ili unutarnja dvojba koja me potiče na promišljanje. Ideju ne realiziram odmah, nego joj dopuštam da sazrije, tijekom čega je preispitujem i pročišćujem. U radu često koristim postojeće predmete, slike i tekstove koji već nose vlastitu priču i značenje te umjetničkom intervencijom uspostavljam odnos između njih i vlastitoga iskustva. Kroz vlastite radove istražujem pitanja koja proizlaze iz osobnih iskustava, bez namjere da ponudim konačne odgovore. U tom su se procesu postupno izdvojile teme autorstva i aproprijacije, odnosa riječi i slike, religijskog i svakodnevnog iskustva te simbolika bijelog i zlatnog. Promatrajući vlastite radove kao cjelinu, shvatila sam da te teme nisu zasebna područja interesa, nego su međusobno povezane načinom na koji pristupam stvaranju. Kroz izradu ovoga diplomskog rada osvijestila sam da za mene umjetničko djelo ne nastaje samo oblikovanjem materijala, nego se tijekom stvaranja oblikuje i moj način promišljanja. Likovni proces tako nije samo put prema završenom djelu, nego prostor osobnog istraživanja u kojem se početna pitanja mogu mijenjati, produbljivati i otvarati nova značenja.