prof. Tonči Žarnić

1956. rođen u Tivtu.

1981. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Do 2023. nastavnik na Arhitektonskom fakultetu Sveučlišta u Zagrebu.

2024. izabran u počasni naslov professor emeritus Universitatis Zagrabiensis.

Dobitnik je nagrade Sveučilišta u Zagrebu Ars summa Universitatis, 2021.

Područje u kojem djeluje je arhitektura, grana arhitektonsko projektiranje (umjetnički dio).

Nagrađivan na arhitektonskim natječajima, Salonu mladih 1987., Zagrebačkom salonu 1994. - nagrada za projekt i Velika nagrada (s Veljkom Oluićem) i Zagrebačkom salonu 2006. - II nagrada (s Veljkom Oluićem). Dobitnik godišnjih nagrada “Vladimir Nazor” i “Viktor Kovačić” za 1996. (s Hildegard Auf-Franić) te godišnje nagrade “Viktor Kovačić” za 2004. (s Veljkom Oluićem).

16 tvrdnji

1. sigurno postoji nevidljiva geometrija stvari. koordinatni sustavi su različiti.

2. milimetarska mreža na papiru je ortogonalna projekcija na svim ravninama prostora. nije tabula rasa.

3. u disciplinu se ulazi disciplinom. pravila određuju materinji jezik arhitekture.

4. praznina je ispunjena prostornim silnicama - zarobljeni zrak preliven čežnjom.

5. edukativna praksa njeguje otkriće kroz stvaranje.

6. apstraktni svijet i izostanak funkcije suočavaju dva aktera u ogoljenom odnosu: čovjek i prostor.

7. zapis u prostoru moguć je kao portret individue, skupine, zajednice, civilizacije.

8. trodimenzionalna narav arhitekture prihvaća se i odbacuje. tim redoslijedom.

9. vrijeme u arhitekturi nije vrijeme distance već narativno vrijeme.

10. strukturiranje prostora nije pitanje konstrukcije.

11. nedoumica, nesporazum i nevino sveznanje grade novi svijet.

12. naivnost je sredstvo i cilj.

13. prijevod misli u crtež, crteža u stvarnost građenja, izgrađenog u životni oblik u svakom koraku mora dobiti novi sloj slijedećeg tumača.

14. moguće je crtati riječima. crtež je tekst.

15. postoji opravdana radikalnost u ponavljanju.

16. modularna mreža je, različito od glazbenog crtovlja, beskrajna.

Osnovni uvid u arhitektonski diskurs. Što je čin Arhitekture, koji su njegovi elementi, njegovi uvjeti, njegovi materijali, njegovi motivi?

Pozicioniranje arhitekture kao discipline u društvu, vremenu i kulturi; mnogostruki konteksti arhitektonskog konstrukta; arhitektonska sintaksa; analogije arhitekture i drugih artističkih disciplina; prostor kao medij; povijesna potka i suvremeni eksperiment.

Dječje jaslice i dječji vrtić Malešnica, Zagreb, 1995. (s H. Auf-Franić)

Tehnički školski centar, Zadar, 2004. (s V. Oluićem)

Paviljon od armaturne mreže na teglenici, 12. bijenale arhitekture, Venecija, 2010. (s Begović, Dabrović, Franić, Grozdanić, Mišković, Novak, Oluić, Paver, Pelivan, Plejić, Rako, Turato, Vuković)

Osnovna škola i memorijalni centar, Gradina, projekt, 1979. (s V. Mimicom i V. Oluićem)

Stambeno naselje Kamberovića ravan, Zenica, projekt, 1983. (s V. Oluićem)

Regulacija obale i trgova, Mali Lošinj, projekt, 1985. (s V. Oluićem)

Područna osnovna škola, Dubrovčan, projekt, 1991. (s V. Oluićem)

Trg Gaje Bulata, Split, projekt, 1996.

Gradski stadion na Kajzerici, Novi Zagreb, projekt, 2008. (s V. Oluićem)

Restoran, predavaonice i smještajne jedinice uz Agronomski i Šumarski fakultet, Zagreb, projekt, 2010. (s V. Oluićem)