Preskoči na glavni sadržaj

Geneza

Mihaela Rašica, Slikarstvo, Diplomski rad, 17. 9. 2024.

Mentor

Sažetak

Pogledom na svijet oko sebe opažamo bića i njihove forme; neizmjeran broj formi i njihovih varijacija. Sva se bića rađaju i preobražavaju, stoga su te forme u pokretu, dinamične su. Taj pokret možemo promatrati kao jednu sveprisutnu kretnju koja uzima na sebe razne pojavne oblike. Stoga čovjeka, biljku, životinju ili predmet možemo gledati kao da su pokrenuti istom silom. Tu su ''silu'' neki filozofi, primjerice Schopenhauer, povezivali s pojmom volje. Čitav je svijet pritom izraz volje za životom. Ja promatram čovjeka, biljku, životinju ili predmet kao istaknuto biće. Prizori tih bića u njihovoj okolini mi naglo bljesnu i ostaju zamrznuti. Zamjećujem ih velike, kadriram ih unutarnjim okom kao protagoniste. Njihova forma i njihova boja titra oko njih kao radijantno polje, a ne fiksirana površina. Boje isijavaju iz napetosti između sjene i svjetla, pokreti izbijaju iz napetosti između kontrakcije i ekspanzije. Među svim stvarima je dinamika. Ono što iskrsne iz napetosti krajnosti zovemo stvarima. U slici pokušavam stvoriti atmosferu jedinstva i dramu opažaja koje sam proživjela, s ciljem da prikažem golo, glasno i nemušto postojanje, s ciljem da se promatrač osjeća živim.