Preskoči na glavni sadržaj

Emocije / Instalacije / Autoportret

Franka Zec, Likovna kultura, Završni rad, 1. 1. 2019.

Mentor

Sažetak

Na trećoj godini preddiplomskog studija prvi puta sam se susrela sa slobodnom temom. Nismo imali zadan motiv, postavljen format niti tehniku, ostala sam prepuštena sama sebi. Kao jedino rješenje pred takvim izazovom bilo je okrenuti se samoj sebi, svojim promišljanjima i emocijama. Na slikarstvu sam se povukla sama u sebe, prepustila intuiciji i podsvijesti. Gustim slojevima boje stvarala sam reljefne površine koje sam prekrivala više puta raznim bojama prema trenutnom osjećaju. Nastojala sam prikazati svoje nagomilane i potisnute osjećaje preko kojih nisam mogla prijeći, a stala bih onoga trenutka kada bih te nagomilane osjećaje otpustila. Za razliku od slikarstva na kiparstvu sam žudila za interakcijom s promatračem, postavljala sam instalacije u kojima je gledatelj morao reagirati, jer su instalacije provocirale postavom. Tim činom sam htjela postići neizbježnu komunikaciju, jer promatrač nije imao izbora. Svaki put kada bi se promatrač našao na istoj poziciji interakcija je bila neizbježna. Na grafici pokušavam objasniti temu autoportreta. Dolazim do sukoba naučenih tvrdnji kao definicije autoportreta i novih zaključaka da bi autoportret mogao biti prikazan u svakom radu zbog autorovog unošenja emocija i razmišljanja. Uvriježene tvrdnje su prikazane plavim plohama dok su sumnja i nejasnoća crvene. Tok misli je nepredvidiv i fluidan pa su i plohe bojane intuitivno.