Tara Beata Racz

Rođena je 1991. u Zagrebu. Godine 2016. diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu, a za uspjehe i zalaganje tijekom studija nagrađena je s dvije Dekanove nagrade za izvrsnost. Godine 2019. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ksenije Turčić. Tijekom studija slikarstva nagrađena je s četiri Rektorove nagrade. Završila je edukaciju iz Kliničke ekspresivne art terapije te je dosad vodila niz radionica ekspresivne art terapije u suradnji s Psihijatrijskom bolnicom Sv. Ivan (2014.–2018.), Centrom za Kulturu Trešnjevka (2020.–2023.), Galerijom Miroslav Kraljević (2021.–

2024.) te Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu (2019.–2024.).

Sudjelovala je kao prezenter s predstavljanjem ekspresivne art terapije na brojnim konferencijama od kojih se ističu 3. međunarodni kongres ekspresivne art terapije You, Me and The Arts Between (Atena, 2018.), 4. Kongres ekspresivne art terapije Growing togheter, Community as art (Zagreb, 2018.), 1. kongres šumske terapije (Zagreb, 2022.), 7. međunarodni transdisciplinarni simpozij Bioetika i aporije psihe (Zagreb, 2023.), 21. Lošinjski dani bioetike, (Mali Lošinj, 2023.), 1. hrvatski kongres medicine životnog stila s međunarodnim sudjelovanjem „Najstariji lijek u novom ruhu“ (Zagreb, 2023.), Znanstveno-stručna konferencija s međunarodnim sudjelovanjem Kreativni puls (Zagreb, 2023).

Uz to, Tara Beata Racz aktivno djeluje na umjetničkoj sceni. Do danas je izlagala na brojnim skupnim i samostalnim izložbama.

Na 5. bijenalu slikarstva dobila je HPB nagradu za mladog umjetnika.

Jedna je od osnivača umjetničke organizacije Nahero u sklopu koje provodi umjetničke festivale i art terapijske i kreativne radionice namijenjene održavanju mentalnog zdravlja, poticanju kreativnosti te jačanju lokalne zajednice.

Zaposlena je kao likovni terapeut u Centru za rehabilitaciju Zagreb te kao vanjski suradnik na kolegijima Uvod u likovnu terapiju 1 i 2 na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Moje slikarstvo istražuje prostore između svjesnog i nesvjesnog, ljudskog i animalnog, stvarnog i imaginarnog. Kroz vibrantne boje, slojevite teksture i hibridne forme, stvaram vizualne pejzaže koji funkcioniraju kao ogledala unutarnjih svjetova. Svaka slika dijalog je između mene i platna kao i između promatrača i osobnih nesvjesnih sadržaja.

Inspiraciju crpim iz mitologije, arhetipova i univerzalnih simbola koji odražavaju kolektivnu ljudsku potrebu za razumijevanjem i integracijom suprotnosti. U mojim radovima često se pojavljuju hibridni oblici koji spajaju ljudsko i životinjsko, aludirajući na instinktivne, potisnute ili nesvjesne aspekte psihe. Ove figure često borave u ambivalentnim prostorima – između tame i svjetla, unutrašnjeg i vanjskog, poznatog i nepoznatog.

Kao umjetnici i art terapeutkinji, umjetnički čin vidim kao svojevrsni ritual introspekcije. Stvaralački proces preplitanje je svjesnog i nesvjesnog u jednom trenutku u kojem se osobne emocije, sjećanja i podsvjesni impulsi oblikuju u vizualne simbole. U art-terapijskom radu koristim kreativni proces kao alat za istraživanje emocija, integraciju nesvjesnog i jačanje osjećaja povezanosti, kako sa sobom, tako i s drugima.

Moje slike ne nude odgovore, već postavljaju pitanja. Vizualnim jezikom pokušavam izraziti ono što izmiče riječima – krhkost ljudskih odnosa, tenziju između bliskosti i izolacije te suštinsku čežnju za povezivanjem. Umjetnost za mene nije konačna istina, već proces – kontinuirano istraživanje granica između nas samih i svijeta koji nas okružuje.

U svom umjetničkom djelovanju težim stvaranju prostora u kojem se osobno i univerzalno isprepliću, otvarajući mogućnost promatraču da u mojim slikama pronađe vlastite unutarnje pejzaže. U tom procesu neprestano se vraćam pitanju granica – između identiteta i transformacije, svijesti i podsvijesti, pojedinca i kolektiva.

Predmet Uvod u likovnu terapiju istražuje interdisciplinarnu povezanost umjetnosti i terapijskih procesa, fokusirajući se na upotrebu kreativnog izražavanja u svrhu podrške mentalnom zdravlju i osobnom razvoju. Kroz teorijske i praktične aspekte, predmet obuhvaća analizu strukture ličnosti, razumijevanje psihičkih poremećaja te primjenu verbalne i neverbalne komunikacije u terapijskom radu.

Poseban naglasak stavlja se na simboliku vizualnog izražavanja, proces slobodnih asocijacija te terapijski potencijal umjetničkog stvaralaštva. Istražuju se različite tehnike i materijali u likovnoj terapiji, njihove psihološke karakteristike te načini na koje se mogu koristiti u dijagnostičke i terapijske svrhe.

Program uključuje povijesni pregled razvoja likovne terapije, analizu njenog mjesta unutar šireg konteksta psihoterapije te uvid u ključne teorijske pravce i metode. Studenti razvijaju praktične vještine kroz iskustveni rad, vođenje radionica i kliničku praksu, pri čemu uče koristiti kreativni proces kao alat za komunikaciju, istraživanje emocija i podršku u liječenju različitih psihičkih stanja.

Program se provodi u suradnji s Psihijatrijskom bolnicom Sv. Ivan, gdje studenti imaju priliku sudjelovati u vođenju likovno-terapijskih radionica te kroz praktični rad stjecati iskustvo u terapijskom okruženju. Ova suradnja omogućuje neposredan uvid u kliničku praksu i primjenu likovne terapije u radu s pacijentima, čime se produbljuje razumijevanje terapijskih procesa i razvijaju kompetencije za budući profesionalni rad.

– „Hurry up, take your time”, Galerija Crta, Zagreb

– “Eros i psiha”, Galerija Kvart, Zagreb

– „Žabe”, Galerija Sv. Krševana, Šibenik

– „Ples sa sjenama”, Galerija Jozo Kljaković, Zagreb

– „Hibridi”, Galerija Šira, Zagreb

– „Transanimalia”, Galerija Zlati Ajngel, Varaždin

– „One su tu” , Galerija likovnih umjetnosti „Slavko Kopač”, Vinkovci

i 2020. – 5. i 6. bijenale slikarstva u HDLU

– “Oni odlaze”, Gliptoteka Hazu, Zagreb

– „Koloristički dijalozi”, Galerija Forum