red. prof. dr. art. Robert Šimrak

Rođen je 1967. u Zagrebu. Suvremeni je hrvatski slikar i grafičar kojem je opus izravno blizak figuraciji i estetici pop arta. I vizualni dojam i tretman motiva bliski su estetici naglašenog preciznog crteža koju su promovirali strip i industrija oglašavanja. Diplomirao je 1992. na Grafičkom odsjeku na ALU u klasi profesora Ante Kuduza.

Od 2001. do 2003. bio je predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika. 1995. počinje raditi na ALU (crtanje, crtanje akta i slikanje). Danas je profesor na Grafičkom odsjeku na ALU. Bio je prodekan za studente i nastavu te prodekan za međunarodnu i međusveučilišnu suradnju na ALU.

Od 1989. do danas ostvario je više od pedeset samostalnih izložbi i više od tri stotine skupnih izložbi. Višestruko je nagrađivan, dobitnik je nekoliko nagrada za doprinos u slikarstvu, grafici i društvenom radu. Njegovi su radovi dio značajnih privatnih i nacionalnih zbirki.

Već svojim najranijim radovima s kraja osamdesetih vrlo jasno određuje područje svog umjetničkog interesa i djelovanja, smještajući ga u međuprostor masovnih medija i umjetnosti. Njegov postupak zasnivao se na odabiru vizualnih simbola masovne kulture i komunikacije – od stripa i reklamne fotografije do religioznog simbola, branda ili logotipa neke tvrtke, koji prolaze proces umjetničke transpozicije tako da im se u cijelosti mijenja uobičajeni kontekst i značenje. Prenoseći vrlo egzaktno predmet u novi medij, služeći se tako na određeni način Duchampovom metodom rekontekstualizacije, Šimrak se tek naizgled u tom procesu odriče svake osobnosti i autorske prepoznatljivosti u klasičnom smislu. Iz virtualnog svijeta, ovdje poimanog u širem smislu kao prostora svih suvremenih medija, on ga transportira u svijet umjetnosti. Na teorijsko-umjetničkoj razini, ishodišta Šimrakove umjetnosti možemo naći u pop artu 1960-ih i 1970-ih. Kritika je u njegovu radu iz toga razdoblja prepoznala stanovit socio-kulturni angažman, u smislu propitivanja posljedica opće mediokratizacije i kibernetizacije, te kritičkog promišljanja njihova značenja i utjecaja u suvremenom društvu. U ovom razdoblju Šimrakov umjetnički prosede prvenstveno se zasnivao na reinterpretaciji i kombinatorici navedenih predmeta-simbola te njihovu slikarskom i crtačkom transponiranju u metarealnost umjetničkog djela.

Predmeti G2, G3, GD razvijaju osobni grafički izraz u kojem jednaku važnost u promišljanju likovnog djela nose i likovna podloga i superiorno poznavanje rada u svim grafičkim tehnikama i programima, gdje djelo ne smije biti samo propušteno kroz tehnologiju nego mora biti u suglasju s tehnologijom. Samo tako umjetničko djelo oblikovano digitalnom tehnologijom može imati svoju težinu i svrhovitost.

CIKLUSI:

2023. – 2025. “Purgatorij”

2020. – 2023. “Tales of three continents”

2017. – 2018. “42. Ideja kaosa”

2014. – 2015. “Do you (I) feel lucky?”

2011. – 2012. “Opredmećenje”

2008. – 2009. “Wireframe”

2004. – 2006. “Nova gravitacija”

2000. – 2003. “Playmobil”

1999. – 2003. “Lego”

1994. – 1995. “Fragile”

1992. – 1994. “Handle with care”

1989. – 1993. Rani radovi