v. umj. sur. Fedor Fischer

Diplomirao je slikarstvo 2007. godine na ALU, u klasi profesora Zlatka Kesera. Nakon završetka studija aktivno izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.

U svom umjetničkom radu bavi se temama vremena i prostora kao međusobno isprepletenih kategorija, s posebnim interesom za pitanja opstanka i memorije. Tijekom umjetničkog razvoja istražuje različite likovne pristupe i medije. U ranijem razdoblju bavio se kolorističkom, apstrahiranom figuracijom u tradicionalnoj tehnici ulja na platnu, potom realističnom figuracijom, da bi s vremenom počeo eksperimentirati s različitim materijalima i teksturama, što ga postupno vodi prema apstraktnom i materičnom slikarstvu.

U više navrata surađivao je sa Ivanom Fischer (Jurić) u svojstvu scenografa na njenim kratkim animiranim filmovima u produkciji Kinorame koji su predstavljeni na brojnim festivalima. Također je izradio i portret Vinceka (Predraga Vušovića) za potrebe dugometražnog filma Koko i duhovi.

Svoje nastavničko iskustvo započinje 2019. godine na ALU, a iste godine postaje i član Upravnog odbora HDLU.

2022. stupa u stalni radni odnos kao viši umjetnički suradnik.

Središte mog umjetničkog interesa je istraživanje napetosti između kaosa i kontrole. Procesi u kojima materija, vrijeme i fizikalno-kemijske promjene imaju jednako važnu ulogu kao i autor. Takav pristup temelji se na postavljanju početnih uvjeta, dopuštanju slučajnosti i naknadnom prepoznavanju odnosa koji iz toga proizlaze, pri čemu se djelo ne definira konačnom formom, nego dinamikom procesa.

Svaki ljudski rad se sastoji od kontroliranih postupaka i pojava koje se razvijaju izvan potpunog nadzora. U mom radu materija nije pasivan nositelj slike, nego aktivni sudionik čije se ponašanje prati kroz uzročno-posljedične veze i strukture koje nastaju bez izravne namjere. Slučajnost se ne shvaća kao suprotnost vještini, već kao način otvaranja područja nedostupnih strogo planiranim intervencijama.

Pojmovi promjene, akumulacije, degradacije i udaljavanja od početnog stanja glavni su nositelji. Nesavršenosti i nepravilnosti pritom su indikatori procesa, a ne odstupanja koja zahtijevaju korekciju.

Kombiniranje različitih materijala i njihovo međusobno reagiranje omogućuju stvaranje struktura koje ne nastaju jednom gestom, nego kroz niz uzastopnih faza. Rad se formira na granici između namjernog i neočekivanog, dok se kompozicija uspostavlja kroz stalnu analizu situacije i prilagođavanje postupaka.

Takav način rada oblikuje i moj pedagoški pristup. U nastavi naglašavam važnost promatranja, razumijevanja strukture i donošenja odluka temeljenih na shvaćanju promatranog. Smatram da razvoj vizualnog mišljenja i sposobnost raspoznavanja odnosa čine temelj za daljnji umjetnički napredak.

Na predmetima Crtanje i Uvod u slikanje, Crtanje akta, Plastična anatomija studenti usvajaju vještine i znanja o crtežu u europskoj tradiciji crtanja studije po živom modelu, po promatranju. Temeljni zadatak je da putem crtanja uče o stvaranju sustava za rješavanje zadanog likovnog problema koji mogu uspješno primijenjivati za stvaranje umjetničkih djela i pripremu za nastavak studija.

Bijenale slikarstva (1.,2.,3.,4.,5.,6.,8.)

48. Zagrebački salon

30. Salon mladih

Između figuracije i apstrakcije, Civico Museo Revoltella, IT

Collapse, Bačva, Meštrovićev Paviljon

Kunstsalon Perchtoldsdorf, AT

11. Wiennafair, AT

Gallery of Contemporary Art Celje, SI

Aftermath, Galerija Josip Račić,